Roditelji su me odgajali s puno povjerenja, nudeći mi izbore i slobodu.
Iako tada toga nisam bila svjesna, gradili su u meni temelj za ono što sam danas.
Majka i otac koji znaju koliko je važno razumijeti, prije nego osuđivati.
Godinama sam odgađala edukaciju i uvijek me nešto spriječavalo : novac, vrijeme, majčinstvo... I onda kada se sve činilo najtežim, nakon razvoda, brinući o djetetu, tada sam ju upisala.
Taj korak je bio sve samo ne lagan, ali bio je moj. Kroz godine učenja ne samo da sam "rasla" kao stručnjakinja, "rasla" sam kao osoba.
Suočavala sam se sa sobom, učila slušati druge, prepoznavati potrebe i postavljati granice.
Shvatila sam da promjena nije nešto što nudimo drugima, već ona počinje u nama.
Danas kao majka dječaka s razvojnim poteškoćama svaki dan učim: - Kako se uskladiti?- Kako biti bolja okolnost? - Kako ne živjeti u ulozi žrtve, već birati aktivno djelovanje iz ljubavi?
Naučila sam i otpustiti odgovornost za ono što nisam mogla promijeniti - bivšeg partnera, očekivanja i sliku ‘’savršene obitelji’’.
Prihvatila sam razliku i to me oslobodilo.
Danas sa sinom gradim odnos na povjerenju i bliskosti, postavljam granice ali ostajem blizu.
Svaki dan učim, jer majčinstvo je proces, a ne uloga.
U radu s klijentima ne nudim gotova rješenja.
Nudim terapijski prostor koji je siguran i topao, a najvažnije od svega - vjeru da se može kada u tome vidimo smisao. Jer to sam i sama iskusila.
Kao realitetni i OLI psihoterapeut nisam samo postala stručnija, postala sam bliža sebi.
A kada si blizu sebi - bliže si i drugima.